am@astronomija.co.yu

 

 

Osmatranja
 

 

 

Sadraj AM

 

 

urke

JSP 28.9.2003.
(Japeti star party)

 

28.9.2003.
Nikako da jednom napravimo JSP na kojem e biti puno ljudi kao to je znalo biti nekada kad su glavni instrumenti bili 4,5" reflektor i 120 mm refraktor... ovo je trebao biti takav JSP (to se tie ljudi, ne teleskopa), ali je neslavno propao (opet to se tie ljudi, a ne promatranja) jer je naalost veina zbog raznih razloga bila sprijeena doi. Naravno da to nije utjecalo na dobru astronomsku zabavu, naprotiv! Opet smo vidjeli puno novih stvari, pa ajmo redom.

Boris tromar
boris.stromar@gmail.com
http://www.astrobobo.net/

 

 

... a na samom disku prijelazi od tamnije polarne kape do svjetlijih ekvatorijalnih dijelova... a posred ekvatora tanka tamna pruga... ma fantastino!

Na Japeti smo doli neto prije potpunog astronomskog mraka, na vrijeme da sloimo teleskope. Imali smo 7" mak-newt, 6" ADI dobs i ETXa (za Destroyera naalost nije bilo mjesta). Dobsoni su vraja stvar, dok sam ja slagao svoju zvjerku (itaj: mak-newt), dobs je bio spreman im je izvaen iz auta i stalno su me dekoncentrirali sa povicima "odi Bobo vidi kak je M22 super" i slino :) I stvarno, objekti su izgledali odlino. Prvo smo se htjeli pozdraviti sa ljetnim nebom, pa smo gledali poznate Messiere i u dobsu i u mak-newtu. M22 je bio odlino razluen, Swan nebula super kao i obino. M8 je bio ok, ali maglica nije bila jako izraena zato to je bila nisko. M11 spektakularan kao i obino.

Ne znam sad napamet sve mogue Messiere koje smo gledali, ali bilo ih je dosta. to se tie usporedbe dva teleskopa, naravno da je nepravedna jer su dobs i mak-newt u totalno drugim klasama. Ali ovih 6" je bilo vie nego upotrebljivo! Kolimacija je bila dobra, pa su zvijezde bile fine tokice. U svakom sluaju 6" dobs je definitivno bolji izbor za prvi teleskop od bilo kojeg ekvatorijalnog klimavca! 7" Intes mak-newt ga je doslovno pojeo, ali imajui obzir razliku u cijeni (jel ovih 6" uope kotalo ita?) bilo bi udno da nije tako. Svejedno, bio sam iznenaen kako je MN otriji, kontrastniji i sa izrazito tamnijom pozadinom neba (dodue ja sam promatrao na 77x poveanju sa 14mm Pentaxom, na dobsu su bila manja poveanja u igri, 50-tak x sa 25 mm plosslom). Ono to je definitivno bilo bolje u dobsu je double cluster. Kako je to genijalan objekt, nikada ga se ne mogu nagledati, bilo kojim instrumentom! U dobsu je fino stao u vidno polje koje je postalo dvostruka eksplozija tisua zvijezda. Gledao sam ga kasnije MN-om, ali su oba jedva stala u vuidno polje Pentaxa, pa iako su zvijezde bile ljepe (ima jedan mali "krug" zvijezda u sredini jednog od clustera koji je skuio Mirko, super izgleda), to nije bilo to.

U neko vrijeme se ekipa odluila posjetiti dom gdje je ve bila teta Rua, i pojesti krokete. Posljedice kroketa neemo spominjati u jednom ozbiljnom izvjetaju kao to je ovaj ;) Ja sam u meuvremenu (as usual) ostao na parkingu s ciljem piggyback fotografiranja neba. Ovaj put je film Konica Centuria dijapozitiv, 200 ASA kojeg u pushirati na 400. Envej, imao sam problema sa ianim okidaem kojeg mi je posudio Mirko. Iz nekog razloga nije radio kako treba, pa su mi se ekspozicije same "iskljuivale". Sreom, ekipa se ubrzo vratila iz doma, a Mirko je pronaao drugi iani okida, pa sam mogao nastaviti fotografirati. Sveukupno sam napravio 10 fotki, pazio sam na praenje i trebale bi biti dobre. Ekspozicije su izmeu 5 i 17 minuta, nisam radio dulje jer nebo nije bilo tamno kao proli puta kada sam fotkao. ak 4 fotke sam ispucao na North Americu i okolicu, sa objektivima 100mm i 50mm. Ostatak su snimke M31 i M33 (zajedno!), Kasiopeja, Double cluster i maglice blizu istog, Plejade i California nebula, Koija i naravno Orion. Jedva ekam vidjeti kako e ispasti fotke!

Nakon prve runde snimanja sam krenuo u lov na NGC-ove. Ostatak ekipe je poeo pomalo kljucati i spremati se za doma, ali su usput gledali to bih pronaao. Naciljao sam M31, tamna pruga se nazirala, ali slabo. M110 je zato bila super, kontrastna. Gledao sam i M33, bilo je naznaka spiralnih krakova, a vidio se i NGC 604 unutar galaksije ("largest H II region known", kaze Cartes du Ciel) kao mala okrugla mutna mrlja, odmah pokraj jedne zvijezde. Totalno je gut gledati neto kao M42, ali u susjednoj galaksiji :) tada sma krenuo po NGC galaksijama u blizini M32. NGC 185 (mag. 9.2) i 147 (9.5) sam ve vidio prije. To su dvije satelitske galaskije od M32. Prva je sjajnija i velika, lako se vidi, a druga dosta tamna i jednolino blijedunjava po cijeloj povrsini. NGC 278 (10.8) je jo jedna galaksija u blizini, mala okrugla, vrlo sjajna. Zatim sam posjetio NGC 404 (10.3), takoer starog znanca, odmah pokraj zvijezde beta Andromede (Mirach).

Takoer okrugla, ali blijea. Ili se moda tako ini zbog prisustva sjajne zvijezde odmah do nje... NGC 410 (11.5) je blie M33, nita posebno, mala i okrugla, slino kao NGC 507 (11.2). NGC 750 (11.9) mi se inila takoer blijeda, ali malo izduena.

Tada sam napravio jos jednu fotografsku sesiju i malo pogledao neke sjajnije objekte, prije svega Saturn koji je izgledao odlino iako je bio nisko. M42 je bljetala i bila puna detalja. Promatrao sam ju i kasnije, e to je bio lud prizor! Fantastian kontrast je  omoguio pogled na hrpetinu zavijutaka i laganih prijelaza sjaja unutar same maglice, pravo umjetniko djelo! Osim toga, ve i na 77x poveanju se vidjelo svih 6 zvijezda u Trapeziumu... Od M1 se fino vidio nepravilni oblik, a otvoreni skupovi u Koijasu su bili OK, iako mi bolje izgledaju u dalekozoru. Flame nebula ovaj put nije bila ba bajna.

Svrljajuci SkyAtlasom mi je za oko zapela M77 kojoj se vidjela sjajna jezgra i mutni ostatak oko nje. Vidio sam u SkyAtlasu da ima jo galaksija u okolici tako da sam i njih "posjetio". NGC 1055 (10.6) je jednoliko blijeda po cijeloj povrini, izduzena. NGC 1090 (11.8) i 1087 (10.9) su blizu jedna drugoj, prva je blijeda i izduena, a druga ovalna i sjajna. Bile su kao tamnija verzija M81 i 82, ali blie jedna drugoj. NGC 955 (12) je vrlo mala i tamna, malo sjajnija prema centru i izduena. Bolje se vidjela na 154x poveanju. NGC 941 (12.4) i 936 (10.2) su jo jedan par koji sam mislio promatrati, ali se vidjela samo ona sjajnija galaksija sa sjajnim centrom i mutnijom periferijom. Zadnja koju sam promatrao je NGC 1032 (11.6), vrlo mala, tamna i lagano izduena, ini etverokut sa jo tri zvijezde. Hehe, gledam opis u Companionu za ovu galaksiju, pie skoro isto osim to je njima to "pretty bright" :) Kae da je udaljenost 120 milijuna godina.

Na kraju sam promatrao Saturn. Bilo mi je jako ao to sam ostao sam jer mi se ini da ga do sada nikada nisam bolje vidio! Moda zato to ga vidim prvi put u "sezoni" za dobrog seeinga, ali stvarno je bio fantastian. Da, promatrali smo Mars ranije tijekom veeri i bio je jako dobar i pun detalaj, ali Saturn me se najvie dojmio. Na 360x se moglo izotriti bez problema i na trenutke su me boljele oi od otrine :) Vid bi ga vjerovatno promatrao na 1000x ("super se vidi samo fali kontrasta" (c) ) :) Lagane nijanse boja na prstenovima, C prsten savreno vidljiv, Cassini rupetina i Encke minima kao lagano zatamnjenje na polovici vanjskog prstena... sjena diska na prstenu savreno otra... a na samom disku prijelazi od tamnije polarne kape do svjetlijih ekvatorijalnih dijelova koji nisu bili jednolini, ve onako nekako u slojevima, jedan sloj tamniji, pa jedan malo svjetliji... a posred ekvatora tanka tamna pruga... ma fantastino!

Mislio sam promatrati do jutra da seeing bude jo bolji, ali ve je bilo skoro 6 ujutro i bio sam lagano umoran pa sam spremio teleskop. Na putu za Zagreb je poelo izlaziti Sunce, boje su bile genijalne... morao sam ispucati jednu fotku (jedino koja mi je ostala na filmu) i na taj spektakl. Sve mi se ini da u od sada ee ekati jutra nakon promatranja na Japetiu :)

(septembar 2003.)

vrh