AM Home

am@astronomija.co.yu

 

Japeti
Japeti 22/23. 10. 2001
Japeti 12/13 10. 2001.
Japeti star party
JPS 26.08.2001.
JSP 27.11.2000.  
JSP 3./4.8.2002

 

Sadraj AM

 

 

urke

Jo jedan JSP
(Japeti star party)

Vjekoslav Babić

vjekoslav@dizzy.hr

13/14. 09.2002.
Neke stvari je teko opisati, jednostavno ih treba doivjeti. Jedna od takvih je i JSP uprilien 13. na 14. rujna tekue nam godine. Svi oni koji ste htjeli ii, ali ste u zadnji as odustali - nek vam bude ao jer je bilo super.

Uh, barem nekima - zaljubljenicima u hard-core deep-sky.

Sve je poelo jo u etvrtak kada smo, nakon to smo prouili to nam mudroga meteorolozi imaju za rei, uz pivicu, evape, punjene ampinjone i ugodno druenje u naem headquartersu odluili otii na Japeti ve u petak, Ne sjeam se kad smo zadnji puta organizirano odbauljali na Japeti petkom, obino to radimo subotom. Prognoza za petak je bila relativno OK pa to jednostavno nismo htjeli propustiti. I nismo pogrijeili.

Iako sam ja tijekom poslijepodneva neto cendrao da su oblaci, do naveer se sve prilino razbistrilo. ak je i Mjesec u svojoj prvoj etvrti visio nad jugozapadnim nebom pa sam si mislio da u konano baciti pogled na naeg prvog susjeda kroz novi scope. No guva na Savskoj me usporila za nekih 30 minuta, pa sam na Baviu umjesto u dogovorenih 20 pristigao tek u 20:30. Malo sam zakasnio i zbog toga to sam ranije morao skoknuti do Vida koji je bio na poslu i nije mogao ii s nama (da, usput nam je porucio da nas mrzi :-), a koji mi je posudio UHC filter. Od sve sile ljudi koja je trebala ii (Bobo je mislio ak da nee biti dovoljno auta) na Bacvii su bili tek Luka, Sabina, Andrija i Matija. Ostali su rekli da e nesto kasnije krenuti pa smo se nas pet potrpalo u Sabininog Tipa i mog Punta i zaputili put Japetia.

Put do Japetia ne moe proi bez standardnih rituala: zaustavljanje na benzinskoj prije autoputa i opskrbljivanje neumjerenim koliinama Coca Cola (ve trei puta se vraam sa Japetia da donesem vie od pola boce Coca Cole puno), Red Bulla (koji mi unato mojim uvjerenjima ipak ne pomae da svladam san dok vozim natrag, ali ja ga svejedno kupim svaki put) i nekih jestvina koje su ovaj puta ukljuivale Montana sendvie, jer dom nae drage Tete Ruze rijetko radi petkom.

Na Japeti smo doli oko negdje 21:40 po trenutnoj odokativnoj procjeni. To sam zakljuio po tome to sam tono u 22h podeavao polarscope, a prije toga smo nakon pristizanja na parking proetali do doma eda bi potvrdili svoje sumnje. Moram priznati da me injenica da je dom bio zatvoren apsolutno nije zasmetala. Moram poraditi na svojim loim navikama, jedna od kojih je troenje dragocjenog observing vremena tamanei vrganje, grah, kobasice, allawildove, sireve, vrhnja, krokete i ostale prehrambene artikle. Enivej, na parkingu su prije nas ve bili Matija i Sabina koji nisu ni izlazili iz auta, tako da smo prvih pet minuta ak bili uvjereni da su i oni otili do doma.

Scope je bio montiran relativno brzo. Ono to osobito volim na svom novom scopeu je to to ga precizno montirati mogu za ispod 10 minuta, dok mi je toliko trebalo na starom scopeu samo da sloim tripod. Precizno polarno podeavanje jednostavno nije dolazilo u obzir jer im bi se zategnula polarna os ve bi se ista spigala pod tri razliita kuta na samu sebe u svakoj pojedinoj od osjetilima nam dostupne tri dimenzije. Na novom scopeu izvadim montau koju za minutu i pol pomou libele postavim vie-manje vodoravno, na nju natovarim 18 kila EQ-6 ekvatorijalne glave, zakrenem polarscope da odgovara trenutnom datumu i vremenu, centriram sjevernjau u za to predvieno mjesto, nataknem cijev na montau, pritegnem par arafia, privrstim protuutege. Balansiranje scopea je gotovo za manje od minutu i teleskop je observing-ready.

Naalost, kad je teleskop bio postavljen, Mjesec je ve bio prilino nisko nad zapadnim horizontom tako da ak i da mi je bio na dohvatljivom mjestu ne bi dobro izgledao u teleskopu s obzirom na koliinu turbulencije u zraku koja nas je cijelu veer pratila. Sa starim scopeom je bilo lako - zgrabim montau i scope i odnesem dvadesetak metara dalje i gledam. Sad kad cijela konstrukcija tei neto vie od 40 kila, ba se ne bih uputao u sline samodemonstracije vlastitih atletskih (ne)sposobnosti. Budui da je Mjesec bio tamo gdje je bio, poeo sam razmiljati to bi bilo zgodno naciljati i otvoriti novu sezonu lova na deep-sky objekte. Luka je predlozio M81 i M82 pa ih je on i naciljao. Trebalo mu je malo vremena jer se nisu ba mogli vidjeti u finderu (Medo je bio vrlo nisko i ja sam mislio da nee biti nita posebno niti u okularu) pa je ve poeo pomalo oajavati mislei da nee uspjeti. Ja sam mu asistirao zurei istodobno kroz okular i onda sam u jednom trenutku urliknuo pa je Luka zaustavio svoje nasumino pomicanje scopea po podruju gdje je sumnjao da bi se mogle skrivati ove dvije galaksije. Uz minimalno pomicanje hand controllerom M82 je uskoro uao u vidno polje. Ono to me prvo zaudilo je to to nisu u isto vidno polje stale obje galaksije unato tome to sam koristio 32mm okular. No, bez obzira, M82 je bio prekrasan i do sada ga nikada nisam ovako dobro vidio. Po sredini se kuila ona okomita tamna pruga koja gotovo da prelama galaksiju na dva skoro simetricna dijela. Luka je, s druge strane, vidio i bolje prizore ove galaksije u Destroyeru, to ja nisam imao priliku do sada napraviti. No bez obzira, ovo je vrijedilo vidjeti. Pitam se kako li e samo izgledati ova galaksija na malo veem poveanju kad nam na proljee Medo bude visio nad glavom i kad nebo bude recimo bistrije i zrak stabilniji...

Otprilike u ovo doba na parking je doklepetao neki kombi za koji je Luka u poetku mislio da je terenac od Kim, no pokazalo se da je to teta Rua. Ubrzo nakon tete Rue doli su Mirko, Domjan, Vladimir, Lidija i jo jedna cura koju ne znam. Isti su se potom spustili u dom kako bi posrkali topli aj i izgubili jedno pola sata do 45 minuta. Mislim, nemam ja nita protiv toga da ljudi idu u dom, i ja sam to toliko puta radim, ali fakat sad kuim Bobu koji skoro nikad s nama ne ide u dom nego uvijek ostane na parkingu i gusta se promatrajui i iskoritavajui svaku dragocjenu sekundu vedrog neba.

Nakon ovoga uslijedio je jo jedan od neizbjenih rituala (koji bih ja npr. da sam bio sam svakako preskoio): promatranje ve toliko puta vidjenih M13, M11, M27 i M57 kojima su se ovaj puta pridruili i M31 i M32 (M110 sam preskoio, stvarno mi se nije dalo). U mom scopeu zbilja nema smisla gledati M31, toliko je velika da vidim samo glow preko cijelog vidnog polja. Vid je zadnji puta rekao da vidi dark lane po sredini, ali ja ga se ovaj puta nisam ni trudio spaziti. Za ovakve stvari ipak mislim da na ovakvom scopeu treba focal reducer i neki recimo Nagler od 40-ak milimetara.

Tu sam ja ustvrdio kako bih ipak ovako vedru no elio provesti promatrajui "prave" objekte, a ne ove 60 milimetarske, pa je Luka predloio NGC 6543, planetarnu maglicu 8.1 magnitude u Zmaju, poznatiju kao Cat's Eye nebula, ili ona koju moete vidjeti u svakoj epizodi Star Trek Voyagera u astrometriji na jednom od displaya na lijevo od 7 of 9. Do nje je relativno lako starhopnuti od glave zmaja prema sjevernom polu. U mom scopeu nije izgledala onako kako je izgledala Hubbleu pred par godina, no moram priznati da me iznenadila. Prilino jako je svjetlila i stoga se relativno lako da uoiti. U 32mm okularu pri 73x poveanju ona je izgledala kao mali disk neposredno pokraj jedne zvjezde koju ovako odokativno procjenjujem na mag. 8,5. Na poveanju od 235x jo uvijek je izgledala kao homogeni disk i nisam uspio vidjeti nikakve detalje. SkyAtlas 2000.0 Companion mi je objasnio da je centralna zvijezda magnitude 11, no s obzirom da je galaksija prilino svijetla vjerujem da je prilino lo seeing koji nas je pratio cijelu veer onemoguio da primijetim ovu centralnu zvijezdu. Pokuat u neki drugi puta. S obzirom da je ova maglica poprilino circumpolarna, vjerujem da e ovo biti piece of cake ak i u zimskim mjesecima kad bude malo nie.

1 | 2  nastavak >

(avgust 2002.)


| Home | Sadraj | Galaksija | Sunev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  |Efemeride |

vrh