am@astronomija.co.yu

 

 

Osmatranja

LSP 2003

 

 

 

Sadraj AM

 

 

letenka 2003

star party
  Izvetaji
 
Boris tromar
boris.stromar@gmail.com
http://www.astrobobo.net/

 

 
Joj, joj, ko je vidio, priati e drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima!

Uf, uf! Koliko peripetija prije nego to sam uspio doi na Letenku! Prvo nisam imao valjani paso, ali to sam sredio molbom, a onda je ostatak ADI ekipe otkazao put zbog... pa ne znam zbog ega, al nema sad veze. Na kraju sam skoro i ja odustao, ali me Radan ipak uspio nagovoriti (sreom). Uglavnom, avantura je poela jo u etvrtak. Radan se javio da je stigao u ZG, te smo se nali kod Lisinskog. Naime kod mene je ve mjesec dana ekao 10" LX200 GPS koji su nabavili Radan i drutvo, pa su ga doli pokupiti prije Letenke.

Sudijski par. Foto: uzelac

Uglavnom, prvo smo zajedno otili do Pinte na pience (netko pivu, a netko kolu.. pogodite ko je ta pio ;) ). Onda smo krenuli prema Japetiu da nabacimo kratko promatranje, meutim doekali su nas oblaci.

Radan i ekipa su tamo ostali prespavati u satoru. Sljedee jutro su doli do mene po teleskop. Mei nije bilo jasno kako e to sve strpati u svoju etvroku jer sam ja jedva one kutijetine ugurao u Punto... i jo su imali dva manja teleskopa i stvari (atore, vree, itd.). I vjerovali ili ne, sve je stalo! Dodue bez kutija, i sa pola opreme na krovu, ali stalo je, da ne vjeruje. Ima onaj vic "kako ugurati slona u fieka" (ili tako neto), sad mi vise uope nije smijean :)

Nakon toga su krenuli pomalo prema Letenci, a ja sam trebao jo sebe pospremiti i opskrbiti se za put. Budui da su oni ili sporije, ja sam malo stisnuo gas na autoputu i dostigao ih negdje... eh, negdje, sad vie ne znam, ali skoro sam prozujao pokraj njih jer su ekali ispod nadvonjaka u hladu, a ja ih gledam i mislim, pa koji su ovo manijaci koji se luftaju na autoputu usred niega... no dobro, uspio sam na vrijeme shvatiti i stati :)

S autoputa smo skrenuli prema Vinkovcima, pa onda preko Vukovara i graninog prijelaza Ilok smo zajedno stigli do Bake Palanke gdje nas je ekao Janko. S njim smo se vozili do Novog Sada i tamo je Radan kod Dragana ostavio LX200 jer ipak tu mrcinu treba dobro prouiti prije "first lighta".

U Novom Sadu smo na eljeznikoj/autobusnoj stanici doekali jo ekipe, a tamo sam po prvi puta uivo upoznao naeg Sau, samozatajnog lidera Astronosmkog magazina i kampa na Letenci. Zatim smo se ili opskrbiti u supermarket "021" gdje je Radan obnovio svoje zalihe kole. Moja filozofija je "zato uiniti danas kada moes sutra", tako da nisam htio odmah kupovati suvenire (itaj: Nikiko), to se na kraju nije pokazalo pretjerano pametnim, ali taje tuje.

I tako smo napokon krenuli prema Letenci... mene je impresionirao Dunav, to cudo je stvarno ogromno... i Petrovaradinska tvrava je izgledala super dok smo se vozili pokraj nje. Ubrzo smo stigli i na Letenku, gdje je ve bilo postavljeno nekoliko atora. Ja nisam imao ator nego samo posuenu vreu za spavanje (thanks Marko) koju sam smjestio pokraj atora Makedonaca.

Naravno, krenulo je upoznavanje, a meni je bilo super jer me svi znaju po izvjetajima i tekstovima sa interneta :)

Budui da vrijeme nije obeavalo, Dragan i ja smo spontano zakljuili da je vrijeme za degustaciju lokalnih pivskih specijaliteta, pa smo se uz Jelen i Lav pivo instalirali na klupice. Ubrzo se pridruio i ostatak ekipe, te smo tako proveli cijelu veer. Zapravo, ja jesam, a za ostale ne znam :) Uinak zlatnoute tekuine i svih puteestvija je bio takav da sam se pokupio u krevet, uvaljao u vreu za spavanje i bilo mi je super leati vani u nekakvoj mini udolinici i krmiti cijelu no. Sljedei dan sam sluao kako je pred svitanje vjetar puhao kao lud, ali ja nisam nita skuio :)

Probudio sam se meu prvima negdje oko 8, a onda su se polako dizali i ostali. Jutro smo proveli uz doruak, leerne razgovore, inspekcije teleskopa... Radan je na 4" refraktor stavio filter za Sunce, pa smo malo promatrali. Uslijedila je serija predavanja koje smo odsluali u hladovini izvrnuvi se na travicu. Ba je bilo super, puno bolje nego da smo sjedili po predavaonicama. Prvo je Radan prezentirao astrofotografske radove Skopskog astronomskog drutva, Atila je priao o umjetnoj inteligenciji, a na kraju je i Nikola neto priao, ali mi je bio sa strane i sad vie ne znam koja je bila tema (to ne znai da je bio nezanimljivo nego sam ja "malo" zaboravan :) ). Svi prisutni su dobili knjiice i broure, o Novom Sadu, Petrovaradinskoj tvravi i jo svata. I ono najvanije, dobili smo na uvid prvi tiskani broj Astronomskog magazina! Naravno da ima greaka i moe se poboljati, ali to je potpuno normalno za prvi broj. Glavno je da je pun zanimljivih sadraja i opsegom je pravi veliki asopis, za razliku od nekih koje neemo spominjati na glas :)

Napravili smo pauzu za ruak, a nakon toga nastavili sa priom. Popodne su predavanja/prezentacije preseljene na klupice gdje nam je Janko pokazao kako se testiraju zrcala. Pria se razvukla i na izradu zrcala. To je bila tema na kampu prole godine, ali bilo je novih posjetitelja koji tada nisu bili prisutni, a zanimala ih je tema. Nikola je takoer ukratko priao o galaksijama. Uslijedilo je grupno fotografiranje (moje fotke moete vidjeti na mojim stranicama).

Iako je vrijeme bilo vrlo promjenjivo, ekipa je polako pripremala teleskope. U jednom trenutku je ak padala kia, ali nije bilo dovoljno da nas obeshrabri. U meuvremenu je dosla ekipa sa televizije Pink, pa su nakon razgovora sa Saom htjeli i samnom napraviti kratak intervju. Kako je ve bilo mrano za snimanje, a oprema im ba i nije neka (novinarka ima malu kameru bez rasvjete, dok ostali iz ekipe zvjeraju okolo :) ), na moj prijedlog sam se sjeo na cestu gdje su me osvjetlili dugim farovima automobila. Samo sam rekao par rijei o Vinjanu, i to je bilo to. E da, snimalo se za djeju emisiju "City kids".

Budui da je bilo oblano, odgodili smo promatranje, tj. ljetni Messierov maraton na koji su se nabrijavale ekipe. Nastavili smo sa predavanjima, ovaj puta u predavaoni sa projektorom. Dok su Zrenjaninci priali o edukaciji mladei, vani se polako razvedravalo, pa je glavni sudac (zapravo sudija, zapravo ja :) ) iao vani provjeriti situaciju. Daljnja zbivanja u predavaoni nisam pratio... a ba kad sam htio proglasiti poetak natjecanja i kada se skupila ekipa, opet se naoblailo.

Ipak, ubrzo su se pojavile rupe u oblacima i natjecanje je moglo poeti! Bilo je negdje 6-7 ekipa, i brzo sam shvatio da ne mogu sam trkarati lijevodesno po livadici. Pomoni sudija je bio oigledan izbor: Katarina, odnosno Kaa, odnosno Kate (itaj engleski, odn. Kejt :) ) je jo prije ponudila pomo. Na kraju je vie ona radila nego ja... ja sam trkarao okolo i provjeravao Messiere, a ona je zapisvala viene objekte. Dodue, puno objekata nije ni mogla vidjeti jer bi joj okular bio previsoko :)

Na poetku je bila strka jer su svi brzo nalazili objekte. Ja moda imam iskustva u promatranju, ali ne i kao sudija, pa je bilo malo konfuzno. No dobro, ekipe su uglavnom zapisivale viene objekte, pa su suci na kraju opravdano zakljuili da su moda malo pogrijeili, te se konzultirali sa istima, tako da je na kraju sve ispalo ok i poteno. Ovako i onako je bilo glavno da se dobro zabavljamo! A "ljuti konkurenti" su izmeu meusobnog dobacivanja jedni drugima pomagali pronalaziti objekte :)

Uglavnom, na poetku se opet naoblailo, pa smo opet ekali, ali na kraju se potpuno razvedrilo i nebo je bilo odlino, slino kao na Japeticu. Odmah na poetku su se izdvojile ekipe koje su predvodile u broju pronaenih Messiera: Momci iz abra (4.5" newton), Janko (12" newton, sve homemade, zrcalo, fokuser, tubus, ekvatorijalna montaa, ludnica!) i Radan (4" refraktor). Bilo je jo zanimljivih ekipa koji su svoj maraton odradili leernije: Klimavci (sa teleskopom koji se ne moe fixirati) su se stvarno trudili i muili, Vasko je imao 4.5" reflektor, Atila & Zema su se kasnije pridruili (i nikako da se odlue hoe li se natjecati ili ne :) ), a tu je bio jo jedan mali refraktor i jedan dalekozor (moto: "ako naemo 3 objekta bit e super" - toliko su nali i stvarno su dobri!). Ekipa iz Novog Pazara se nije natjecala, ali su imali 8" TAL klevtzov-cassegrain kroz koji sam samo pogledao Mars. ao mi je to nisam mogao vie toga vidjeti, ali eto, sudija je morao odraditi svoj poso :)

Tijekom noi sam izvukao svoj 15x70 Oberwerk i montirao ga na paralelogram. Joj, joj, ko je vidio, priati e drugim generacijama :) kako je M31 izgledala dok je bila u zenitu, sa svojim pratiocima! Ni ja do tada nisam vidio tu galaksiju tako dobro. Fantastian prizor! Double cluster takoer... a bilo je i NGCova, NGC 253, 288 i 247 (koji se jedva nazirao, ali se vidio).

Do kraja je ostalo samo jo tri ekipe (gorespomenuta prva trojka). Ujutro je bila borba tko e vidjeti M79 kroz oblake i prije zore :) Pokupili smo se na spavanje i naravno ostavili proglaenje pobjednika za jutro. Kad smo se svi okupili nakon doruka, rezultat je bio: "Momci iz abra" (Milan) 47, "Mislim Da Sam Video Jedan Ali Ne Znam Gde Je" (ili tako nekako se zvala ekipa, uglavnom Makedonci, Radan) 45 i Ekipa iz Bake Palanke (Janko) 42.

Odlini rezultati s obzirom na uvjete i injenicu da se nita iz Strijela nije moglo vidjeti. Pobjednike je proglasila Kate jer je glavni sudac bio sprijeen vakanjem sendvia :) a podijeljene su i nagrade.

Polako je slijedilo skupljanje stvari i opratanje. Meni je bilo stvarno ao to idemo jer sam se tek upoznao kako treba sa ljudima... a svi su bili tako dobri i prijazni, domaini gostoljubivi, i ta da vam priam. Niti jednom nije bilo dosadno ni naporno, stalno smo brbljali i druili se. Ne samo o astronomskim temama, bilo je tu prie i o fotografiji (Nedeljko je imao dva Nikona, FA i FM2, pa mi je posudio 20mm objektiv za par fotki na mom FM-u), a i o pivama u Srbiji i Hrvatskoj :) A uglavnom, ko je bio zna kako je bilo dobro, ko nije sam si je kriv! Ja sam cijelo vrijeme razmiljao kako je dobro da me Radan nagovorio da doem inae bi propustio fantastian provod!

Do Novog Sada su samnom ili Kate i, eh, kvragu, sad sam zaboravio imena kao i obino :( Uglavnom, svratili smo do Petrovaradinske tvrave i tamo popili pivce. Jo su nam se pridruili Saa i ekipa iz njegovog auta. Ja sam sa "svojima" :) napravio kratak ir po centru Novog Sada (katedrala ludo izgleda!), a onda ih odfurao do eljeznikoautobusne stanice. Dalje sam krenuo po suvenire, ali u nedjelju duani ba i nisu radili, osim diskonta pia gdje sam se opskrbio sa par crnih Zoffmana (sad dok piem sam otvorio jednog, za uspomenu ;) ), a Nikiko sam kupio u nekom duanu na putu za Baku Palanku (i to je bilo samo 6 limenki, sramota..a u onom diskontu niti jedan!).

Negdje ba kod granice je poeo puhati uasan vjetar i shvatio sam da je zapravo dobro da se kamp zavrio. Kasnije, s hrvatske strane negdje kod Ovare je poeo uasan pljusak, tako da se apsolutno nita nije vidjelo!

Totalan kaos... stao sam sa strane i napravio par fotki (na filmu) za koje se nadam da e ispasti onako sablasno kakva je bila atmosfera. Dobro, sreom, pljusak je kratko trajao, kasnije putem je samo ponegdje sipila kiica.

Doma sam doao oko 22h jer je bilo jo zastoja po autoputu. Uglavnom, ta da vam vie priam, dojam koji mi je ostao nakon Letenke ne da je pozitivan nego sam oduevljen! Prvenstveno ljudima, a kad je tako onda ostalo nije ni bitno... ali i program je bio super, organizacija nadasve odlina jer nista nije bilo isforsirano nego leerno, ali s puno sadraja.

Jedinu zamjerku imam na sebe (zbog labavog suenja na maratonu) i ADIjevce (koji nisu doli). Nadam se samo da u i sljedee godine biti u mogunosti doi, ali ovaj puta nosim Intesa i puno hrvatskih suvenira za degustaciju ;)

P.S.: Saa, nemoj se izvlaiti, naravno da e i sljedee godine biti kamp, jel tak? ;)

(septembar 2003.)

vrh